Kantenfilteri (rubni, medicinski filteri)

Iako nisu novost, primijenjeni su za manji broj pacijenata kao djelotvorna pomoć i zaštita kod mnogih oboljenja oka.

Koriste se kao:

· dioptrijske leće ugrađene u odgovarajuće okvire (koji štite i sa strane)

· sunčane naočale bez dioptrije posebne izvedbe, koje se nose samostalno ili preko dioptrijskih naočala

· natikači na dioptrijske naočale.

Medicinski filteri mogu biti dodatno u polarizirajućoj izvedbi pa iz tog razloga ne propuštaju reflektirano svjetlo (koje je polarizirano) što im povećava efikasnost zaštite od blještavila. Također mogu biti fotoosjetljivi i tamniti na suncu što je kod mnogih slučajeva bitno. Obje vrste ovakvih dorađenih medicinskih filtera se koriste za vanjsku upotrebu.

Rubni filteri su dizajnirani tako da iz spektra upadnog svjetla apsorbiraju 100% UVA i UVB zračenja te također ciljano određena područja valnih dužina (boje) vidljive svjetlosti.

Oko ima različitu osjetljivost za razne valne dužine (boje). Specijalne filter leće apsorbiraju specifično odabrani dio vidljivog spektra, stoga fotoreceptori (čunjići i štapići) osjetljivi na taj dio spektra dobivaju manju količinu svjetlosti. Na taj se način kontrast između najmanje osvjetljenih i najjače osvjetljenih tipova receptora umjetno povećava i time znatno poboljšava oštrina vida, kontrast (slabi kontrast može smanjiti vid za 50%), prepoznavanje boja te smanjuje zablještenost.

Područje primjene

 Koriste se kao pomoć i zaštita posebno kod oboljenja oka kao što su:

- retinitis pigmentosa (klikom na link pročitajte priručnik za pacijente s dijagnozom retinitis pigmentosa) 

- makularne degeneracije

- albinizam

- glaukom

- katarakta

- dijabetska retinopatija

- akromazija

- monokromazija plavih čunjića

- aphakia

- kao UV zaštita nakon operacije mrene u slučajevima kada nije ugrađena intraokularna leća s UV zaštitom

- kod fotokemoterapije (PUV-a) za apsorbciju UV svjetla dugih valnih dužina

- osjetljivost na blještanje (fotofobia)

Tipovi filtera i izbor

Postoji nekoliko grupa filtera ovisno o području valnih dužina koje apsorbiraju. Iako proizvođači preporučuju koju vrstu filtera koristiti kod koje bolesti ipak je neophodno s pacijentom isprobati koji filteri mu najbolje smanjuju tegobe.

Prva grupa su filteri koji potpuno apsorbiraju problematično plavo svjetlo, blagog su ruba te postepeno povećavaju propusnost (50% kod 640 nm, 670 nm, 690 nm) do 90% iznad 740 nm.

Plavo svjetlo prolazi kroz atmosferu bez prirodnih barijera te se raspršuje u oku, osvijetli čitavu unutrašnjost oka uzrokujući blještanje. Ovaj fenomen je jedva uočljiv kod zdravog oka, ali kod izuzetno osjetljivog oka ili kad postoji patološka promjena reducira kontrast. Predmeti djeluju plosnato i blijedo.

Druga grupa su filteri koji također potpuno apsorbiraju nepoželjno plavo svjetlo, strmog su ruba (50% kod 540 nm, 560 nm i 580 nm) te 90% propusnosti iznad 600 mm.

Treća grupa filtera koja se upotrebljava kod monokromazije plavih čunjića su selektivni filteri koji imaju znatnu propusnost u plavom – zelenom dijelu spektra kao i narančasto-crvenom, dok potpuno apsorbiraju valne dužine između 550 nm i 650 nm.